Zelene infrastrukture smatraju se koristima, među ostalim, za teritorijalni razvoj jer pružaju više funkcija na istom prostornom području. Temeljno načelo zelene infrastrukture jest da isto područje zemljišta može istodobno pružiti brojne ekološke, društvene, kulturne i gospodarske koristi, pod uvjetom da su njegovi ekosustavi u zdravom stanju. Međutim, vrijedni europski ekosustavi degradiraju se fragmentacijom zemljišta, širenjem gradova i izgradnjom prometne i energetske infrastrukture. To utječe na staništa i vrste te smanjuje prostornu i funkcionalnu koherentnost krajolika. Narušeni ekosustavi imaju manje bogatstvo vrsta i ne mogu ponuditi iste usluge kao i zdravi ekosustavi. Usluge ekosustava obuhvaćaju koristi koje mogu proizaći iz ekosustava, uključujući, među ostalim, opskrbu hranom, materijalima, čistom vodom, čistim zrakom, regulacijom klime, sprečavanjem poplava, oprašivanjem i rekreacijom.