Ciljna analiza odnosi se na planinska područja na kojima su lokalizirani visoki stupnjevi biološke raznolikosti i žarišnih točaka prirodnog kapitala te su prikupljena iskustva o njihovu očuvanju, upravljanju i praćenju. Planine pokrivaju 41 % teritorija u prostoru ESPON i u njima živi 17 % stanovništva sa 16 masiva (ESPON GEOSPECS 2013). Planine se mogu smatrati „unutarnjim periferijama”, „marginalnim” područjima iz društveno-gospodarske perspektive (ESPON, „Unutarnje periferije”, 2016.), u kojima bi pitanje dostupnosti usluga trebalo uključivati i one ekosustavne (MiSE, „Unutarnja područja”, 2015.). Pitanja u planinskim područjima podrazumijevaju važnost u ključnim temama za održivi teritorijalni razvoj, kao što su ekološka povezanost i upravljanje prirodnim resursima (npr. voda, šume, tlo). U UN-ovim ciljevima održivog razvoja spominju se planine koje se odnose na upravljanje vodama, učinkovito korištenje prirodnih resursa, ekosustav i biološku raznolikost, osiguravajući očuvanje planinskih ekosustava i poboljšavajući njihovu sposobnost pružanja prednosti koje su ključne za održivi razvoj. U tom smislu NPA-ovi pridonose definiranju zajedničkih vizija i scenarija za održivi razvoj homogenih područja. Endogeni prirodni kapital stoga može doprinijeti održivim regionalnim gospodarskim ciklusima i osigurati doprinos zelenom gospodarstvu koje bi NPA-ovi trebali moći promicati. Ekološki uvjeti i ranjivost područja zahtijevaju i strateške i integrirane politike za prirodna i urbana područja. Prema IUCN-u (Međunarodna unija za očuvanje prirode i prirodnih resursa) zaštićeno područje jasno je definirano zemljopisno područje, priznato, posvećeno i kojim se upravlja pravnim ili drugim učinkovitim sredstvima, kako bi se postiglo dugoročno očuvanje prirode s povezanim uslugama ekosustava i kulturnim vrijednostima. Europska mreža Natura 2000 i Smaragdna mreža u razvoju međunarodne su europske mreže zaštićenih područja kojima se potiče očuvanje biološke raznolikosti. Na razini EU-a dragocjena su iskustva posebni protokoli iz alpskih i karpatskih konvencija u kojima se podsjeća na potrebu za NPA-ovima i uključivanje cilja očuvanja i održive uporabe prirodnih dobara u sektorske politike. U tom smislu NPA-ovi doprinose postizanju ciljeva EU-a i međunarodnih ciljeva. Strategijom EU-a za biološku raznolikost do 2020. potiče se suradnja i dijalog s ključnim sektorima i dionicima, kao i razvoj mehanizama za biološku raznolikost (npr. platforma Business@Biodiversity; Inicijativa „Ekonomija ekosustava i bioraznolikost”, kojom se osigurava da se ta pitanja odražavaju u donošenju odluka na svim razinama. Pristup teritorijalnom razvoju koji se temelji na NPA-ima mogao bi se prenijeti i na druge vrste područja, bez obzira na to jesu li planinski (Pyrenees, Dinarske Alpe) ili ne (npr. obalno-morska područja kao što su Mreža zaštićenih područja Jadrana, DANUBEPARKS, mreža zaštićenih područja uz rijeku Dunav). On predstavlja perspektivu za zemlje ESPON-a koje nemaju iskustva s NPA-ovima i zemljama koje nisu članice ESPON-a (npr. Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Albanija) koje nastoje integrirati prirodni kapital u teritorijalne strategije i ostvariti ciljeve EU-a.
