Metropolitska područja temelje se na aglomeracijama, koje uključuju izgrađeno područje i prigradski pojas oko grada. Održivi i uključivi razvoj gospodarskog potencijala i dobrobiti ljudi koji ondje žive može se učinkovitije razviti uzimajući u obzir metropolsko područje u cjelini. S obzirom na sve veću ulogu gradova i velegradskih područja u upravljanju, ova je tema visoko na dnevnom redu politike Europske komisije. Međutim, postoje velika politička pitanja u prostornom razvoju gradova i velegradskih područja, kao što je širenje gradova, koja utječu na sposobnost potonjeg da ostvari ciljeve održivog i uključivog rasta. Tvorci politika u gradovima često imaju ograničen kapacitet za rješavanje tih izazova zbog de facto (a ponekad i de jure) postojanja funkcionalnih urbanih područja (FUA), definirajući gradove i njihove zone putovanja na posao. Ti FUA-ovi protežu se izvan službenih administrativnih granica. Stoga velegradska područja često pate od rascjepkanog oblikovanja politika. Stoga metropolitska dimenzija daje nove i izazovne aspekte pitanju kako riješiti politička pitanja, s obzirom na to da dijalog i predanost zajedničkim politikama moraju postići glavni grad i često mnoge susjedne općine, kao i izravno izabrane lokalne i regionalne vlasti. Suradnja između gradova i gradova te višerazinska suradnja ključne su točke koje treba uzeti u obzir u tom pogledu. Nadalje, potrebno je razmotriti različite okvire planiranja, koji u većini slučajeva nisu posebno osmišljeni za jačanje međugradske i višerazinske suradnje. Međutim, novi pristupi upravljanju obećavaju ublažavanje potencijalno nepovoljnih učinaka fragmentacije različitih općina i drugih javnih tijela u velegradskim područjima. Čak i ako se uloge koje velegradska područja mogu imati za teritorijalni razvoj sve više prepoznaju u Europi, još uvijek ne postoji jedinstvena tipologija koja donositeljima politika omogućuje bolju zastupljenost i razumijevanje metropolizacije društva. Potonje bi bilo važno za uključivanje razvoja metropolskih područja u rasprave i strategije lokalnog i regionalnog razvoja. Nove lokalne i regionalne razvojne strategije diljem Europe rješavaju neke od izazova s kojima se suočavaju velegradska područja. Unatoč tome, mnogim mjestima nedostaju politički alati i pristupi upravljanju za planiranje metropolskih područja i upravljanje prostornim prostorom na gradskoj razini. Točnije, neke zemlje i gradovi nemaju formalne ovlasti za planiranje na razini velegradskog područja, posebno u srednjoj i istočnoj Europi i saveznim sustavima. Međutim, brojne druge zemlje, kao što su Francuska, Nizozemska, Italija i nordijske zemlje, imaju pravne okvire, pa čak i zahtjeve, za prostorno planiranje na gradskoj razini. Međutim, čak i ako postoji pravni okvir, može biti slučaj da područje utvrđeno za suradnju ne obuhvaća cijeli FUA. Nadalje, okviri se razlikuju s velikim razlikama u razini iskustva, praksi, institucionalizaciji i resursima te stoga imaju različite mjere uspjeha. S kontinuiranim širenjem gradova u Europi i spajanjem urbanih zona u velegradskim područjima, od ključne je važnosti procijeniti ulogu politike prostornog planiranja i procesa urbanog upravljanja na gradskoj razini. Politika prostornog planiranja jedna je od tri glavne teme suradnje u velegradskim područjima diljem Europe. Međusektorska, koordinacija i integracija velegradske prostorne politike može imati važnu ulogu u promicanju održivog i uključivog rasta.
