Pandemija bolesti COVID-19 uzrokovala je dosad nezabilježenu krizu društvenih, političkih i gospodarskih sustava diljem Europe i svijeta. Od ožujka 2020. europske zemlje, regije i gradovi poduzeli su različite mjere kako bi se ograničilo širenje virusa. Iako su te mjere usmjerene na ublažavanje pritiska na zdravstvene sustave, imale su dalekosežne učinke na mnoge sektore gospodarske aktivnosti diljem kontinenta. COVID-19 i sanitarne mjere poduzete kako bi se ograničilo njezino širenje imaju različite negativne učinke na živote ljudi i na funkcioniranje gradova, velegradskih područja i regija. Mjere ograničavanja zaraze dovele su do naglih promjena u načinu na koji ljudi rade, studiraju, kupuju, druže se i kreću se okolo. Ishodi tih mjera bili su štetni na mnogo načina, što je dovelo, među ostalim, do gubitka posla ili dopuštanja kraja sa smanjenim prihodima, društvene izoliranosti i/ili potrebe za usklađivanjem rada i podučavanjem svoje djece kod kuće. Međutim, nakon pandemije moglo bi doći i do određenih dobitaka. Prve okvirne analize pokazuju da bi se digitalna tranzicija mogla ubrzati jer pojačano pružanje digitalnih usluga može dovesti do dugoročnih inovacija[1]. Obrasci mobilnosti također su se promijenili od razdoblja ograničenja kretanja. Lokalni i regionalni tvorci politika već su prije pandemije imali velik prioritet zbog koristi za okoliš. Pandemija je dodatno potaknula taj razvoj, dok je broj putnika u javnom prijevozu pao za 70 – 90 % u nekim većim gradovima[2], što je također velik izazov za održive prometne politike. Sve veći broj europskih gradova počeo je opskrbljivati svoje građane privremenom biciklističkom infrastrukturom (postupne biciklističke staze), čime se omogućuje kratkoročna prilagodba njihovih politika mobilnosti. Međutim, tek treba vidjeti mogu li se te improvizirane mjere pretvoriti u trajna rješenja te kako i mogu li doprinijeti zelenoj tranziciji europskih regija i gradova. Tvorcima politika na svim razinama upravljanja potrebni su teritorijalni dokazi kako bi mogli razviti mjere politike za kratkoročno suočavanje s neposrednim posljedicama pandemije i upravljanje njezinim dugoročnim učincima. Cilj je te primijenjene istraživačke aktivnosti doprinijeti pružanju takvih teritorijalnih dokaza analizom geografskih obrazaca pandemije bolesti COVID-19 od njezina početka do 2021. Pritom će se usredotočiti na izravne i neizravne socijalne posljedice mjera za suzbijanje širenja zaraze, uključujući njihovu teritorijalnu dimenziju, aspekt koji dosad nije bio obuhvaćen paneuropskim istraživanjem na regionalnoj i lokalnoj razini.
