Sustavi upravljanja u Europi mijenjaju se kako bi postali manje odozgo prema dolje, fleksibilniji i uključivali širu skupinu javnih i privatnih organizacija. Time se postavlja pitanje međuovisnosti među razinama upravljanja te među javnim i privatnim akterima, institucijama i organizacijama. Istodobno, utjecaj nacionalnih tradicija upravljanja i planiranja čini te promjene ovisnima o kontekstu. Europska lokalna i regionalna tijela moraju promicati održiv i uključiv gospodarski razvoj u kontekstu sveobuhvatnih europskih i nacionalnih strategija. Zajedničke teme politika u pogledu pametnog rasta uključuju, među ostalim, infrastrukturne projekte za pružanje besplatne Wi-Fi povezivosti u gradskim središtima; razvoj aplikacija i interaktivnih tehnologija koje građanima i poduzećima omogućuju interakciju s lokalnim i regionalnim vlastima; te proizvodnju i prikupljanje podataka o životu u gradovima, uključujući korištenje prostora, prometa i potrošnje energije u zgradama i električnim vozilima. Kad je riječ o održivom rastu, gradovi i regije zabrinuti su za razvoj infrastrukture za niskougljični promet (kao što su mjesta za punjenje); promicanje otpornosti i energetske sigurnosti lokalnom proizvodnjom električne energije; razvoj novih gospodarskih sektora, uključujući zelene industrije; te ekologizacija postojećih sektora i lanaca opskrbe uz pomoć sustava „pametne nabave”. Kad je riječ o uključivom rastu, lokalne i regionalne vlasti moraju uzeti u obzir pitanja kao što su demografske promjene i ranjivost koju stvaraju starenje stanovništva i migracije velikih razmjera; razvoj cjenovno pristupačnog i održivog stanovanja te pružanje i distribucija javnih usluga svim članovima društva. Sve navedeno mora se postići u promjenjivom kontekstu upravljanja i s manje resursa nakon financijske krize. Zbog toga postoji potreba za bližom suradnjom sa širim rasponom javnih, privatnih, volonterskih i građanskih organizacija. Međutim, nejasno je kako se taj novi, kooperativni i jednostavni režim upravljanja može uspostaviti. Ta ciljana analiza usmjerena je na četiri europska studijska područja, od kojih je svako obilježeno posebnim napetostima u pogledu upravljanja u vezi s raspodjelom odgovornosti za teritorijalni razvoj i posebnim značajkama uključenih aktera i pitanjima o kojima je riječ. U svakom od tih konteksta sve je veća potreba za strategijama teritorijalnog razvoja koje uključuju razne dionike unutar i izvan postojećih administrativnih područja. Te strategije trebale bi nadopuniti postojeće politike regionalnog razvoja s višerazinskim i funkcionalnim pristupom održivom i uključivom teritorijalnom razvoju.
