A) Predstavljanje profesionalnog sadržaja zahtjeva za potporu polako postaje javno mjesto na kojem Mađarska i, u širem smislu, srednjoistočna Europa mogu poduzeti najveći korak u prijelazu s fosilnih goriva na zelenu energiju u izravnoj komunalnoj ili poljoprivrednoj opskrbi toplinskom energijom na temelju geotermalne energije. Iako je geotermalni potencijal Mađarske i regije dobar u svijetu, širenje geotermalne industrije, koja se predviđa u posljednjih 10 godina, nije uspjela držati korak s međunarodnim trendovima – istina, omjer geotermalne energije u nacionalnoj i regionalnoj kombinaciji izvora energije posljednjih se godina neznatno poboljšao, a u Mađarskoj se svake godine gradi 2 – 3 nova duboka termalna sustava. Osim niza gospodarskih i geopolitičkih razloga, zaostatak je posljedica činjenice da je upotreba toplinske energije tehnički i znanstveno niska u tehnologiji te je stoga vađenje geotermalne energije relativno visok tehnički rizik i posebno skupo, dok bi, ako se ekstrahirani termalni fluorid ponovno ubrizga u spremnik, to mogla biti ekološki najprihvatljivija, 100 % potrošnja energije za grijanje iz obnovljivih izvora na temelju lokalnih rezervi. Istodobno, u slučaju toplinskih sustava koji su zasađeni na vodotocima kontinentalnih i riječnih delta sedimentnih voda, tehnološke poteškoće navedene injekcije uzrokuju većinu problema, čija je pojava uzrokovana gospodarskim posljedicama rasprostranjenog stajališta u Mađarskoj da je termalna voda proizvedena od poroznih pješčanih pojaseva apsolutno nemoguće ponovno ubrizgati. Unatoč činjenici da su uspješni sustavi vađenja i ubrizgavanja u Mađarskoj već gotovo 25 godina u tom geološkom okruženju, činjenica je da u tim loše konsolidiranim spremnicima pješčenjaka nije moguće razviti dobro sustave s normalnom proizvodnjom vode i bušotinama, a vrlo visokotlačni regenerativni proces regenerativne regeneracije koji se koristi u naftnoj industriji iznimno je skup, a također uništava kameni okvir spremnika. Već 90 % mađarskih izvora termalne vode (Slovačka, Rumunjska, Hrvatska, Srbija) koji se mogu uhvatiti u energetskom ratu može se izdvojiti iz tih visokih panonskih vodotoka, koji se obično nalaze na dubini od 1.200 – 2,200 m. Prema dosadašnjoj praksi, ne postoji drugo rješenje nego produbiti 2 pumpe bunara za ponovno ubrizgavanje koje u prosjeku osiguravaju 60 – 80 m³/h termalne vode s temperaturom od 60 do 110 °C, budući da bunar nije u stanju ponovno prihvatiti ukupnu količinu izvađene vode. To čini projekte znatno skupljima, pogoršavajući njihove povrate, a prostorni zahtjev za 2 ponovno ubrizgavanje bunara jedan je od uskih grla u dizajnu sustava. (Na drugoj utvrđenoj praksi – pri čemu se termalna voda s visokim sadržajem minerala, zagađenje, često opterećena karcinogenim tvarima, ispušta u površinska jezera i rijeke, ne spominjemo to, jer stručnjaci našeg razvojnog konzorcija vjeruju da onečišćujuća termalna voda mora biti u potpunosti obnovljena kako bi se izbjeglo onečišćenje površine, ali i zbog održivog i dugoročnog vađenja spremnika sporom nadopunom.) gdje se termalna voda izvađena iz bušotina za vađenje pješčenjaka može vratiti u spremnik po najnižoj cijeni, kroz jednu jamu. Da biste to učinili, potrebno je: — perforirani dijelovi formirani u dubinama re-primljene, pješčenjaka frakcija slojeva treba biti što je duže moguće, tako da je najduže moguće voziti bunar u geofizički provjereni sloj, – niža stopa izlaza iz potisnute tekućine iz represivne i perforacije, tj. toplinska tekućina, ući u stijenu na povećanoj površini, – postavljanje i ekstrakcija dinamika sustava vađenja bunara olakšati dugotrajnu održivu proizvodnju, a ne samo uzeti u obzir hidrodinamiku, svojstva transporta vode i topline u proizvodnom području, posebno gdje se odvija mnogo bušotine, na način koji je minimalan (i doista neadekvatan) za dozvole za vodu i okoliš, bilo zbog metropolskog okoliša ili CH-rudovanja, vađenje organskih i anorganskih kemijskih tvari u bunarima, cjevovodima, filtrima, mehanička oprema na površini i duboko, pa čak i u kamenu koji prima, može se spriječiti preciznim poznavanjem fizikalno-kemijskih, hidrogeoloških i hidrogeokemijskih promjena u ekstrahiranom termalnom fluoru tijekom uporabe energije. Pilotiranje svih tih problema u sustavu te razvoj i optimizacija tehnologije ponovnog ubrizgavanja koja se na njemu temelji čini vađenje i korištenje geotermalne energije jeftinijim, čime se smanjuje tehnički i geološki rizik od rada, čime se povećava privlačnost korištenja geotermalne energije za ulagače i profitne ili općinske sektore. S druge strane, osim očitih gospodarskih koristi
