Opći cilj projekta je poboljšanje kvalitete zdravstvenog obrazovanja kroz razvoj Sveučilišnog i bolničkog laboratorija. Poseban je cilj omogućiti onima koji pohađaju medicinsko osposobljavanje i daljnje osposobljavanje, kao i zdravstvenim djelatnicima uključenima u strukovno osposobljavanje i usavršavanje, uspostavljanjem i opremanjem invazivnih i neinvazivnih intervencija i aktivnosti skrbi razvojem i opremanjem demonstracijskih jedinica. Povećat ćemo učinkovitost zdravstvenog visokog obrazovanja i strukovnog osposobljavanja proširenjem tradicionalnih načina osposobljavanja. Osposobljavanje u razvoju vještina ima za cilj jačanje praktične osnove diplomskog i poslijediplomskog medicinskog obrazovanja, strukovnog osposobljavanja i daljnjeg obrazovanja na institucionalnoj razini. Cilj projekta je razviti međunarodno izvanrednu, modernu, simulacijsko-praktičku obrazovnu strukturu, unaprijediti kvalitetu medicinskog diplomskog i poslijediplomskog obrazovanja i stručnog usavršavanja, kao i kontrolu obrazovnog procesa kroz razvoj obrazovnih ustanova. Cilj je poboljšati suradnju, sigurnost, učinkovitost i mogućnost kontrole u tom području. Krajnji cilj projekta je generalizirati praksu simulacije – treninga vještina u cijelom spektru mađarskog sveučilišnog medicinskog osposobljavanja i zdravstvenog strukovnog osposobljavanja. Projektom će se razviti jedinstveni program edukacije „vještina”, uspostaviti metode kontrole i osiguranja kvalitete te uspostaviti integrirana obrazovno-organizacijska suradnja između partnerskih institucija i „bolničkog” dijela projekta. Izradit će se metodološki vodič za program vještina kako bi se instruktorima pomoglo u osposobljavanju vještina primjenom zajedničke metodologije i protokola. Razvit će se „vještina” i bazeni opreme, a kvaliteta praktičnog obrazovanja poboljšat će se kroz učinkovito stjecanje osnovnih umjetnih vještina u općoj medicinskoj i specijalističkoj praksi. Cilj projekta je razviti praktičnu medicinsku obuku i realizirati trostruku jedinicu organiziranog, praktično orijentiranog inicijalnog osposobljavanja, strukovnog osposobljavanja i daljnjeg osposobljavanja. 1. Između ostalog, simulacija invazivnih intervencija, kirurške, kirurške, oralne kirurgije, anesteziologije, uha, nosa i grla, urologije, ginekoloških, internih simulacijskih mogućnosti, ambulacija, odjela za razvoj praktičnih vještina bitnih za opću medicinsku obuku. Rad računalnih i audiovizualnih sustava, povezivanje računala koja izvode obrazovne programe na sveučilišnu mrežu također omogućuje široku dostupnost programa, što uvelike olakšava aktivno i samostalno učenje studenata. 2. Prioritet je najšire moguće obuhvaćenost osnovnoškolskog obrazovanja s boravištem – stjecanje potrebnih kvalifikacija i ispunjavanje uvjeta za obavljanje dežurstva („dostupnost”) ključno je pitanje u osnovnom osposobljavanju s boravištem. Ključno je osposobljavanje u području pripravništva za hitne slučajeve, posebno na razini ALS-BLS. Drugi važan čimbenik je da na razvoj medicine presudno utječu tehnički standardi određene dobi. U nekoliko godina, medicina, koja funkcionira na temelju pravila koja su se činila definitivnima desetljećima, radikalno se promijenila, a svjedočili smo procesu u kojem novi postupak – endoskopija, minimalno invazivna tehnika – mijenja pristup discipline. Prilikom pregleda obrazovnih zadataka dodijeljenih medicinskom fakultetu, stoga je potrebno preispitati zadatke specijalističke izobrazbe uzimajući u obzir pojavu novih tehnika i uspostaviti potreban skup alata za poslijediplomsko i specijalističko osposobljavanje. 3. Strukovno obrazovanje i osposobljavanje – Uspostava skupine alata za cjeloživotno učenje Koordinacija tercijarnog strukovnog osposobljavanja je sveučilišno-medicinski fakultet te obvezno, kontinuirano, organizirano daljnje osposobljavanje. Uspostavljeni su okviri: ti prostori moraju biti ispunjeni zajamčenim sadržajem u svojoj kvaliteti. Drugi važan aspekt je da se put koji vodi do stjecanja i održavanja vještina i vještina, tj. vještina, može oblikovati i poboljšati samo praksom. U slučaju liječnika koji steknu svoje stručno znanje ili se pripremaju za promjenu karijere, kao i onih koji su uključeni u iscjeliteljski rad, važno je dokazati tehničku kompetenciju koja zahtijeva integraciju nekoliko koraka. Odgovarajuća infrastruktura bit će namijenjena jedinicama za praktično osposobljavanje koje zadovoljavaju posebne potrebe, uključujući medicinu u slučaju katastrofa, obrazovanje u minimalno invazivnim tehnikama ili simulacijskim područjima, kroz razvoj strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i kontinuirano obrazovanje – alate za cjeloživotno učenje.
