Učestalost i raširenost mentalnih bolesti u mađarskom stanovništvu iznimno su visoke. Ako su uključeni ljudi s problemima ovisnosti, čak i svaka četvrta osoba u našoj zemlji može biti pogođena. Ovo je problem „popularne bolesti”. Zdravstveni teret znatan je u smislu broja za društvo, uključujući obitelji, zdravstvenu skrb i, naravno, pacijenta. Sustav zdravstvene skrbi za mentalno bolesne pacijente postupno se smanjivao od sredine 2000-ih. Smanjenje je uglavnom utjecalo na akutnu skrb. Ni presjek usluga rehabilitacije ni razvoj izvanbolničke skrbi nisu slijedili smanjenje kapaciteta. Tako je smanjena kvaliteta života i životne mogućnosti osoba s psihijatrijskim bolestima. Opterećenje mikro i makro okružja znatno se povećalo. Opterećenje se dodatno povećava zbog troškova invaliditeta i prijevremenog umirovljenja. Međunarodne studije također potvrđuju da je prosječan životni vijek osoba s mentalnim bolestima 10 – 12 godina kraći od prosječnog stanovništva. Postoje znatne razlike u raspodjeli skrbi i pristupu skrbi unutar zemlje, kako na razini županije tako i na regionalnoj razini, u pogledu infrastrukture i ljudskih resursa. Zbog zahtjeva za kroničnu skrb (psihijatrijska rehabilitacija) koje financira EU, kapacitet psihijatrijske rehabilitacije poboljšao se za oko 4 % u nacionalnom prosjeku, a regionalne razlike na razini primarne infrastrukture umjereno su se smanjile. Cilj ovog natječaja je razviti akutnu psihijatrijsku njegu. Tijekom pripremnog rada tehnička radna skupina koja podupire projekt utvrdila je prioritete koji slijede najvažnije smjerove djelovanja za budućnost psihijatrije. Osim prethodno navedenih opterećenja za osobe s mentalnim bolestima, postoje i značajni nedostaci koji proizlaze iz stigmatizacije i predrasuda, što dodatno narušava šanse za iscjeljivanje rehabilitacije i često sprječava poboljšanje kvalitete života. Zbog svega navedenog, prioritet nam je imati barem jednu psihijatrijsku klasu pogodnu za aktivnu njegu u svakoj županiji, gdje je u 21. stoljeću dostupan moderan, učinkovit i diferenciran način liječenja, uz istodobno osiguravanje odgovarajućih ljudskih resursa. Također je prioritet poboljšati sigurnost pacijenata i infrastrukturna rješenja za hitnu skrb, uključujući, naravno, koristi koje se mogu smatrati „krizom” i koje se mogu otpustiti u roku od 24 sata ili, u slučaju bilo kakve fizičke pritužbe, mogu biti usmjerene na specijaliziranu ambulantnu skrb i/ili bolničku skrb. Pojam stoga razdvaja hitnu (u roku od 24 sata) i aktivnu psihijatrijsku skrb. Potrebno je uložiti napore u postizanje dovršene razine skrbi u okviru aktivne skrbi, čime se poboljšavaju uvjeti smještaja pacijenata, ograničava broj kreveta na odjelima (do 4 kreveta), povećava broj kupaonica povezanih s odjelima, poboljšavaju radni uvjeti liječnika i psihologa u razredu, postavljaju medicinski-psihološke terapeutske prostorije ili zapošljavaju i grupne sobe. To se ne bi trebalo razvijati odvojeno, već u okviru zdravstvene ustanove s velikom populacijom pacijenata (županijske bolnice). Ponovno promišljanje akutne psihijatrijske skrbi u ovoj strukturi može značajno smanjiti stigmatizaciju uz mjerljivo poboljšanje učinkovitosti (kraće vrijeme dojenja) i učinkovitosti. Među našim prioritetima je i fizičko razdvajanje poremećenih stanja (npr. poremećenih stanja uzrokovanih komplikacijama tjelesnih bolesti u starosti) od akutne psihijatrijske skrbi. Kako bismo implementirali gore navedene ideje, poslali smo upitnike institucijama koje pružaju aktivnu psihijatrijsku skrb i zatražili izradu prijedloga i planova. Tijekom terenskih posjeta održali su i konzultacije na licu mjesta s osobljem i rukovodstvom o mogućnostima poboljšanja u skladu s prioritetima. Obradom ulaznih materijala i uzimajući u obzir iznos raspoloživ u projektu utvrđeni su prioriteti. Stoga smo utvrdili 14 mjesta gdje će se očekivani rezultat i psihijatrijski razvoj uloženog iznosa konceptualno provoditi. Budući da je projekt dovršen, očekuje se smanjenje razlika u kvaliteti pristupa skrbi u zemlji. Bez obzira na mjesto prebivališta, nastojimo razviti optimalnu skrb, čime se dugoročno povećava zadovoljstvo pacijenata, smanjujući psihosocijalno opterećenje, omogućujući bolju usklađenost rehabilitacije i mogućnosti ambulantnog razvoja. Kao rezultat svega toga, osobe s mentalnim bolestima mogu poboljšati svoje životne mogućnosti, resocijalizaciju i time smanjiti gospodarsko opterećenje.
