Europska komisija nastoji ostvariti gospodarski rast kojim se snažno podupire održivi razvoj i promiče niskougljično gospodarstvo. Stoga su kemikalije na biološkoj osnovi, a posebno bioplastika, stavljene u središte strategija Europa 2020. 5 % svjetske proizvodnje nafte koristi se u proizvodnji plastike i stoga čak i djelomična zamjena plastike na bazi nafte bioplastikom nudi golema tržišta i potencijal za rast, a da ne spominjemo komercijalni potencijal biopolimera u novim skupinama proizvoda. Celuloza i hemiceluloza sadržane u obnovljivim prirodnim resursima kao što je šumska biomasa u budućnosti će se široko upotrebljavati u proizvodnji novih biokemikalija. Sa stajališta konkurentnosti i finske industrije, korištenje biomase uvijek bi trebalo biti usmjereno na proizvode s višim razinama prerade, umjesto na potrošnju energije. Proizvodnja biogoriva iz drva također je vrlo izazovna. U načelu, sirovina je logistički skupa, zahtjevna za obradu, a sam krajnji proizvod je male vrijednosti (oporavak manji od 65 % i cijena manja od 0,4 EUR po kilogramu). Stoga je potrebno uložiti napore kako bi se na lokalnoj razini selektivno raspršila biomasa tako da mase koje se prerađuju budu što čišće. Osim toga, trebalo bi tražiti proizvode s visokom dodanom vrijednošću, pri čemu osobito kemijske vještine imaju ključnu ulogu. Cijena bioplastičnih monomera, kao što su polioli i funkcionalne organske kiseline, iznosi oko 2 – 5 EUR po kilogramu, što će vjerojatno omogućiti profitabilno novo poslovanje i od regionalnih sirovina biomase. Izazov je uglavnom tehnološki. Razvojem vrijednosnog lanca, kojim bi se proizvodili monomeri od drvne bioplastike, ojačalo bi se i razvilo znanje i iskustvo biogospodarstva na tom području te bi se regija usmjerila prema globalnom poslovanju koje je profitabilno za sektor biogospodarstva, gdje se otvaraju i radna mjesta u vezi sa šumskim resursima i drugim lokalnim biomasama. Osim toga, proizvodnja bioplastičnih monomera u integriranim biorafinerijama omogućuje proizvodnju biogoriva jeftinije. Ovaj se projekt posebno odnosi na međupokrajinsko pretraživanje teme drva i doprinosi ciljevima papira „Novi oblici uporabe drva”. Cilj projekta je stvaranje novih znanja u području implementacije i novih znanja za tvrtke koje se bave biorafiniranjem i/ili poduzeća koja traže nove poslove od biorafiniranja, kao i nova znanja za promotore projekata. Cilj je postaviti temelje za nova poduzeća razvojem materijalno učinkovitih i potencijalno energetski učinkovitih mogućnosti prerade za frakcije biomase kako bi se proizveli proizvodi s visokom dodanom vrijednošću. Projekt je bio predmet rasprava s nizom poduzeća tijekom pripremne faze i razgraničenja njegova sadržaja. Sličan dijalog vodit će se i tijekom provedbe projekta. U okviru projekta upotrebljavaju se lako dostupne, kvantitativno velike i lokalne rezerve biomase kao sirovine. Konkretno, istražit će se novi mogući putovi za iskorištavanje šećera iz biomase kratkog plodoreda. Konačni proizvodi su procesni koncepti i održivi kemijski vrijednosni lanci za proizvodnju bioplastičnih sirovina (monomera). Ključne mjere projekta: 1) odabir biomase kratke rotacije i drugih biomasa pogodnih za biorafineriju LCF, 2) razvoj selektivne metode predobrade, 3) proizvodnja i karakterizacija katalizatora, 4) karakterizacija biomase i proizvoda u različitim fazama, 5) katalitička pretvorba hemiceluloze i derivata celuloze u visokovrijedne proizvode (bioplastični monomeri) i izravna pretvorba celuloze i 6) pregled i izvješćivanje o rezultatima. Očekivani utjecaji i rezultati projekta: 1) Nova rješenja za korištenje drvnih sirovina, posebno biomase kratke rotacije i otpadne biomase (nusproizvodi), 2) nove inovativne primjene lignoceluloznih šećera, 3) nove mogućnosti za poduzeća da povećaju učinkovitost poslovanja promicanjem materijalne i energetske učinkovitosti, 4) nove tehnologije posebno za sektor malih i srednjih poduzeća, „prerada znanstvenih rezultata u nove proizvode i proizvodne tehnologije” i 5) nove vještine za sveučilišta koja sudjeluju.
