Povezanost kronične izloženosti višestrukim zagađivačima okoliša, biotičkim ili abiotičkim tvarima, kao što su onečišćujuće tvari u zraku, endokrini disruptori, lijekovi, biocidi i mikroorganizmi, i napredak zabilježen u epidemiološkim studijama multifaktorskih bolesti kao što su metaboličke, kardiovaskularne, rakove i infekcije otporne na više lijekova predstavlja veliku zabrinutost za javno zdravlje. Iako je udio genetskih čimbenika osjetljivosti ili predispozicije za njih sve poznatiji zbog dramatičnog napretka u molekularnim biološkim tehnikama, udio okoliša ostaje složeniji za procjenu. Ta složenost proizlazi iz brojnih izvora izloženosti (npr. prehrane, zraka, radnog ili domaćeg okoliša), njihove vrlo niske koncentracije, ali prije svega iz mnoštva kemijskih, bioloških i fizičkih čimbenika kojima smo izloženi tijekom cijelog života te iz mnoštva uključenih toksičnih mehanizama. Utjecaj takve kronične višestruke izloženosti u niskim dozama na zdravlje do sada je uglavnom nepoznat. Slično tome, bakterije se mogu redovito izlagati kemijskim zagađivačima. Nedavna epidemiologija zaraznih bolesti otkriva važnost okoliša i globalnih promjena u stjecanju virulentnosti i/ili pojave otpornosti mikroorganizama na onečišćujuće tvari iz okoliša i metode dekontaminacije.U tom kontekstu, procjena zdravstvenog rizika povezanog s tim višestrukim izloženostima temelji se na učinkovitim i biološki relevantnim modelima izloženosti i učinkovitim globalnim tehnikama analize za hvatanje višestrukih izloženosti, uključujući razine u tragovima. Kao što je predložio C. Wild u svojem poznatom konceptu izloženosti, procjena rizika temelji se na kombinaciji markera na različitim razinama: vanjska doza, unutarnja doza, biološki aktivna doza, markeri ranih bioloških učinaka, fenotipski markeri, tijekom cijelog života pojedinca.