Europska komisija u okviru kohezijskih politika predviđa snažniji naglasak na održivom urbanom razvoju, među ostalim razvojem ekološki prihvatljivih prometnih sustava s niskom razinom emisija ugljika i promicanjem održive gradske mobilnosti. Europska unija donijela je 9. ožujka 2007. svoj energetski paket za svijet koji se mijenja i jednostrano se obvezala na smanjenje emisija stakleničkih plinova za 20 % do 2020., povećanjem energetske učinkovitosti za 20 % i postizanjem 20 % obnovljive energije u kombinaciji izvora energije. Iz te perspektive ključni je element Plan održive gradske mobilnosti, koji je, kako je definiran u dokumentima Europske unije, strateški dokument javne politike usmjeren na zadovoljavanje potreba mobilnosti ljudi i gospodarskih aktivnosti u gradskim ili metropolskim područjima radi bolje kvalitete života, kojim se obuhvaćaju svi oblici prijevoza u cijeloj gradskoj aglomeraciji, posebno javni i privatni prijevoz, teret i putnici, motorizirani i nemotorizirani, pokretni ili stacionarni. Odbor regija Europske unije naglasio je potrebu za ujedinjavanjem lokalnih i regionalnih napora s obzirom na to da je višerazinsko upravljanje prikladan instrument za povećanje učinkovitosti mjera za borbu protiv klimatskih promjena. Stoga se strateški pristup planiranju gradskog prijevoza temelji na načelima integracije, sudjelovanja i evaluacije kako bi se zadovoljile potrebe mobilnosti pojedinaca i institucija ili poduzeća u gradskom i gradskom području, kako bi se poboljšala kvaliteta života. Povećanje gradske i međugradske mobilnosti glavne su teme Europske unije za razdoblje 2014. – 2020., stoga su stvaranje, modernizacija ili širenje sustava lokalnog javnog prijevoza prioriteti financiranja u tekućoj godini Europske unije. Stoga, prema europskim, nacionalnim i lokalnim programskim dokumentima, razvoj gradske mobilnosti mora postati mnogo manje ovisan o upotrebi automobila promjenom usmjerenosti s mobilnosti koja se uglavnom temelji na njihovoj upotrebi, mobilnosti koja se temelji na hodanju, vožnji biciklom kao putnom sredstvu, upotrebi visokokvalitetnog i učinkovitog javnog prijevoza, smanjenju upotrebe automobila usporedno s upotrebom čistih automobilskih kategorija. Zagušenje, ovisnost o automobilima i povezanost javnog prijevoza problemi su s kojima se mnoge zajednice trenutačno suočavaju. Prognoze na nacionalnoj i lokalnoj razini jasno pokazuju trend povećanja stupnja motorizacije i broja dnevnih putovanja. Budući da se projekti ne provode kako bi se izmijenilo ponašanje građana na putovanjima, promiču se načini
