Europska komisija u okviru kohezijskih politika osigurava veću pozornost održivom urbanom razvoju, među ostalim razvojem ekološki prihvatljivih prometnih sustava s niskom razinom emisija ugljika i promicanjem održive gradske mobilnosti. Europska unija donijela je 9. ožujka 2007. svoj energetski paket za svijet koji se mijenja i jednostrano se obvezala na smanjenje emisija stakleničkih plinova za 20 % do 2020., povećanjem energetske učinkovitosti za 20 % i postizanjem 20 % obnovljive energije u kombinaciji izvora energije. Iz te perspektive ključni je element Plan održive gradske mobilnosti, koji je, prema definiciji dokumenata Europske unije, strateški dokument javne politike čiji je cilj zadovoljiti potrebe mobilnosti ljudi i gospodarskih aktivnosti u gradskim ili velegradskim područjima radi bolje kvalitete života, kojim se obuhvaćaju svi oblici prijevoza u cijeloj gradskoj aglomeraciji, posebno javni i privatni prijevoz, teret i putnici, motorizirani i nemotorizirani, pokretni ili stacionarni. Odbor regija Europske unije naglasio je potrebu za ujedinjavanjem lokalnih i regionalnih napora s obzirom na to da je višerazinsko upravljanje prikladan instrument za povećanje učinkovitosti djelovanja u borbi protiv klimatskih promjena. Stoga se strateški pristup planiranju gradskog prijevoza temelji na načelima integracije, sudjelovanja i evaluacije kako bi se zadovoljile potrebe mobilnosti pojedinaca i institucija ili poduzeća u gradskom i gradskom području, kako bi se poboljšala kvaliteta života. Rast gradske i međugradske mobilnosti glavne su teme Europske unije za razdoblje 2014. – 2020., stoga stvaranje, modernizacija ili širenje sustava lokalnog javnog prijevoza predstavljaju prioritete financiranja u trenutačnoj Europskoj uniji. Stoga, u skladu s europskim, nacionalnim i lokalnim programskim dokumentima, razvoj gradske mobilnosti mora postati mnogo manje ovisan o upotrebi automobila, mijenjajući naglasak s mobilnosti koja se uglavnom temelji na njihovoj upotrebi, na mobilnost koja se temelji na hodanju, vožnji biciklom kao putnom sredstvu, uz korištenje visokokvalitetnog i učinkovitog javnog prijevoza, čime se smanjuje upotreba automobila usporedno s upotrebom čistih automobilskih kategorija. U tom kontekstu, ovim se projektom predlaže niz intervencija koje će doprinijeti poboljšanju učinkovitosti javnog prijevoza putnika u Craiovi, njegovoj učestalosti i trajanju putovanja, dostupnosti i prijenosu iz privatnog prijevoza, kao i smanjenju emisija ugljičnog dioksida i drugih stakleničkih plinova iz motoriziranog cestovnog prometa, a time i u
